Legenda o arapskom konju

I zapuše Sjeverac što bijaše hrabar, zapuše snažni Južnjak, zapuše brzi Istočnjak i zapuše pametni Zapadnjak. I stvori Alah najveličanstveniju životinju od svih. Hrabriju od samog Sjeverca, snažniju od snažnog Južnjaka, bržeg od Istočnjaka i pametniju od Zapadnjaka. Pustinjski joj se orao divio odozgo, a pjesak je drhtio dok bi brze noge veličanstvenog stvora kročile. Beduini su joj se divili i štovali je više od svih životinja što im ih je Alah darovao. Na početku arapski su konji živjeli u skladu sa beduinima. Živjeli su u miru, a onda su došli Europljani na svojim visokim konjima i vidjeli su kako njihovi konji nisu hrabriji, snažniji, brži i pametniji od arapskih. Slino su željeli imati pa barem i jednog takvog konja za sebe i počeli su ih loviti. Srce čovječje nije se zadovoljilo samo jednim takvim plemenitim bićem nego je htijelo još. Ljudi su ih počeli bezosjećajno loviti, a jadna se stvorenja nisu mogla oduprijeti zamkama i klopkama napravljenih od ljudske požude. U divljini je ostalo još poneko krdo. Nadglasavali su pustinjske oluje svojim galopom. Tek su ponekad zastali u kojoj oazi da se napoje ili da samo da osluškuju kako vjetar raznosi pijesak. Spavali su pod zvijezdama stisnuti jedno uz drugo zbog hladne pustinjske noći i jeli su travu i bilje iz netaknutih oaza. Putovali su od Omana do Jordana pa čak i do moćnog Kaira i natrag. Bili su pravi nomadi, baš kao i beduini koji su hi voljeli. Njihova su putovanja bila puna avantura i neočekivanih događaja kojih se konji nisu plašili, već su od njih postajali samo brži i pametniji.



Nastavak u sljedećem postu...

wow
odlično

bravo!


Kad će nastavak?